Ravnateljica Centra Ruža Petrović Ivana Vidulin u nedavnim je intervjuima govorila o stvarnim potrebama djece koja odrastaju izvan vlastite obitelji te o tome zašto je važno otvorenije govoriti o udomiteljstvu, osobito kada je riječ o starijoj djeci, braći i sestrama te djeci sa složenijim potrebama.su kroz znanje, timski duh i druženje obilježili svoj dan u sigurnom i poticajnom okruženju.
Ravnateljica Centra Ruža Petrović Ivana Vidulin nedavno je u razgovorima za Glas Istre i Istru24 govorila o svakodnevici djece koja odrastaju izvan vlastite obitelji, njihovim potrebama i važnosti udomiteljstva. Iza svake životne priče okolnosti su drukčije, no jedno je zajedničko: svakom je djetetu potrebno mjesto kojem pripada i odrasli ljudi na koje se može osloniti.
Djeca koja dolaze u Centar nisu određena okolnostima koje su ih dovele do izdvajanja iz obitelji. Poput svojih vršnjaka, žele prijateljstva, školu, izlaske, sport, rođendane, planove i osjećaj da nekome pripadaju. Upravo je zato važno govoriti o mogućnostima koje im mogu pružiti stabilnost i bliske odnose tijekom odrastanja. Među njima je i udomiteljstvo.
Udomiteljstvo djetetu pruža iskustvo obiteljskog života
Većina djece koja dođu u Centar kandidati su za udomljavanje, istaknula je ravnateljica u razgovoru za Glas Istre. Udomiteljskih obitelji, međutim, nema dovoljno, a posebno ih je teško pronaći za stariju djecu, braću i sestre koje se želi zadržati zajedno te djecu sa složenijim potrebama.
Za dijete udomiteljska obitelj može značiti mnogo više od promjene mjesta stanovanja. Svakodnevni obiteljski život donosi odnose koji se grade kroz male, obične stvari – zajedničke obroke, odlazak u školu, pomoć oko zadaće, razgovore nakon teškog dana, dogovore, granice, proslave i osjećaj da postoji netko tko će biti prisutan i sutra.
Upravo je osjećaj pripadnosti jedna od potreba koju ravnateljica posebno ističe kada govori o djeci koja ne mogu živjeti u svojoj biološkoj obitelji. Njima su, kao i svakom drugom djetetu, potrebni odrasli koji ih vide, slušaju i daju im do znanja da su važni.
Ne traže se savršene obitelji
Odluka o udomiteljstvu velika je i prirodno otvara brojna pitanja. Kako će dijete prihvatiti novu obitelj? Hoćemo li znati odgovoriti na njegove potrebe? Što ako iza sebe ima teška iskustva? Kako izgleda odnos s njegovom biološkom obitelji?
Takve nedoumice nisu neobične i nitko od budućih udomitelja ne očekuje da unaprijed zna odgovor na svaku situaciju.
– Ne traže se savršeni ljudi. Traže se stabilni i dobri ljudi – poručila je Ivana Vidulin govoreći o udomiteljstvu.
Važna je spremnost na upoznavanje djeteta, razumijevanje njegove životne priče i prihvaćanje činjenice da ono u novu obitelj ne dolazi bez prošlosti. Dijete sa sobom donosi svoja iskustva, odnose, navike, strahove, ali i interese, sposobnosti, želje i planove.
Zato prvi korak za osobu koja razmišlja o udomiteljstvu ne mora biti konačna odluka. Može biti informiranje, razgovor sa stručnjacima i upoznavanje s time što udomiteljstvo u svakodnevnom životu doista podrazumijeva.
Starijoj djeci i braći i sestrama teže je pronaći obitelj
Kada se govori o udomiteljstvu, često se prvo pomisli na malu djecu. No potreba za sigurnim odnosom ne prestaje polaskom u školu ni ulaskom u tinejdžerske godine. Upravo je za stariju djecu teže pronaći udomiteljsku obitelj. Slično je s braćom i sestrama za koje se nastoji očuvati zajednički život te s djecom koja zbog svojih iskustava ili razvojnih potreba trebaju dodatnu podršku.
I tinejdžeru je potreban netko kome može ispričati što se dogodilo u školi, tko će primijetiti da ga nešto muči, doći na roditeljski sastanak, pomoći mu pri izboru škole ili prvog posla i ostati uz njega dok polako ulazi u odrasli život. Udomiteljstvo se zato ne može svesti na smještaj. Njegova je vrijednost prije svega u odnosu koji djetetu omogućuje da iskusi stabilnost, predvidljivost svakodnevice i pripadnost obitelji.
Djeca nisu njihove životne okolnosti
Jedna od poruka koju Ivana Vidulin posebno naglašava jest potreba da djecu koja odrastaju izvan vlastite obitelji ne promatramo kroz etiketu „djece iz doma“. Okolnosti zbog kojih su izdvojena iz obitelji nisu njihov izbor niti određuju njihove mogućnosti, karakter i budućnost.
U Centru zato nastoje djeci omogućiti iskustva koja pripadaju svakom odrastanju – druženje s vršnjacima, sport, izlete, nova poznanstva, interese i aktivnosti u zajednici. Važan dio toga procesa jest i otvaranje prema ljudima izvan Centra jer se upravo kroz stvarne odnose najlakše smanjuju predrasude. Udomiteljstvo je jedan od načina na koji odrasla osoba ili obitelj može napraviti još jedan korak dalje i djetetu ponuditi ono što mu je tijekom odrastanja posebno potrebno – sigurnost odnosa i osjećaj da negdje pripada.
Za one koji su o udomiteljstvu već razmišljali možda je upravo sada dobar trenutak da naprave prvi korak: informiraju se, postave pitanja i razgovaraju sa stručnjacima koji mogu objasniti postupak, uvjete i podršku dostupnu udomiteljskim obiteljima.
Foto: Milivoj Mijošek
